Gravitacija - Temeljna Teorija svega!

Dobrodošli!

05.06.2018.

TEORIJA SVEGA

* ZNANOST O UNIVERZUMU * PJESMA O ISKONU * PROSTOR * SUBMATERIJA * MATERIJA * SUPERMATERIJA * SINGULARNOST * VELIKI PRASAK * DINAMIKA UNIVERZUMA * GRAVITACIJA??? UZROK ILI POSLJEDICA? * FIBONACCIJEV NIZ * VRIJEME * ŽIVOT

05.06.2018.

ZNANOST O UNIVERZUMU

„Univerzum, svemir, kozmos ili vasiona je beskonačno prostranstvo koje nas okružuje. To je ustvari praznina ispunjena materijom koju običnim promatranjem doživljavamo kao nebeska tijela i koja postoji neovisno od ljudskog znanja. Najveći dio materije i energije je najvjerojatnije u obliku tamne materije i tamne energije. Nebeska tijela: Zvijezde Planete Sateliti Planetoidi Komete Meteori Crne rupe Neutronske zvijezde Zvijezde su najrasprostranjenija nebeska tijela u Univerzumu. To su užarena plinovita tijela slična Suncu. Na nebu se vide zvijezdani skupovi koji nas doimaju svojim izgledom i zovu se sazviježđa ili konstelacije. Ima ih 88, a najpoznatija su: Veliki i Mali Medvjed, Škorpion, Strijelac i dr. Međutim, zvijezde se prirodno grupiraju u veće zvjezdane skupove poznate kao zvijezdana jata ili klasteri. Više takvih zvijezdanih jata čini galaktiku, a galaktike opet tvore galaktičko jato ili metagalaktiku unutar prostora. Pored pomenutih nebeskih tijela i zvijezdanih sustava u Univerzumu postoje i mnogi drugi zanimljivi tajanstveni objekti poput kvazara u intergalaktičkom i maglica u interstelarnom prostoru koji se kreću velikim brzinama. Udaljenosti između samih galaktika, metagalaktika i kvazara su mnogo veće od međuzvijezdanih, i kreću se u granicama od nekoliko stotina hiljada do preko miliona svjetlosnih godina. Te udaljenosti nisu stalne i neprestano rastu tijekom vremena, što je uvjetovano fenomenom poznatim kao širenje Univerzuma. To znači da Univerzum nije statičan nego dinamičan, tj. sve se mijenja i sve se kreće. Sve u Univerzumu plovi i za sve vrijede poznati prirodni zakoni. Teža nebeska tijela uvijek privlače ona lakša, a ona lakša pod utjecajem sile gravitacije rotiraju oko tih težih. Ništa se u Univerzumu ne dešava slučajno; sve ima svoj uzrok. Svemir je u biti taman prostor kome se ne nazire ni početak ni kraj; to je svod koji ima dubinu. On nije ni prazan prostor (vakuum), jer je uvijek ispunjen energijom, čemu svjedoči obilato elektromagnetsko zračenje koje pristiže do nas iz dalekih prostranstava Univerzuma.“

04.06.2018.

PJESMA O ISKONU

Ni bitka ni nebitka nije tada, ni zračnog prostora ni neba nad njim, Što se skrivalo? GDJE? U čijem okrilju? Što bijaše do beskrajno bezdno voda? Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada. Ni traga nije bilo ni danu ni noći. Po svom je zakonu disalo Jedno, bez titraja vjetra, nije bilo ničeg drugog ni daljeg. U početku bješe tama zavita u tamu, i svemu je bio nespoznatljiv tok. Životom moćno uvito u prazninu, jedan se porodi snagom žarke težnje. Ljubavna čeznja obuze ga prvo, bio je to zametak prve misli. Proničući srce mišlju, mudraci su pronašli tu vezu što se bitak sa nebitkom spaja. Nit vodilju su tako napeli poprijeko. Što je tad bilo gore, a što dolje? Oploditelji su bili i snage bujanja. Dolje je bio poriv, ​​gore obdarenje. Ne, tko to izvjesno zna, objaviti tko to može? Otkud su nastali oni, otkud je došlo stvorenje? Bogovi su kasnije došli, po stvaranju svijeta. Pa tko onda da zna, iz čeg je to poteklo? Iz čega se je razvilo stvorenje? Je li to djelo Njegovo ili nije? Onoga što nad svemirom bdije u najvišem nebu. On sam to zna, možda ne zna ni on! Iz VEDA, oko 3.000-te godine pr.ne

04.06.2018.

PRANA (ETER), PROSTOR, SUBMATERIJA, DINAMIKA, MATERIJA, SUPERMATERIJA

PRANA „U Hindu filozofiji , Prana je riječ za „ životne sile” ili „bitno načelo” i obuhvaća sve kozmičku energiju, prožima Univerzum na svim razinama. Prana se često naziva "životna sila" ili "životna energija". Također uključuje energije prisutne u neživim objektima. U hinduističkoj literaturi veže sve elemente Univerzuma. Ova životna energija je opisana u drevnim Vedama i Upanisadama. U živim bićima ta se univerzalna energija smatra odgovornom za sve tjelesne funkcije i nastanak života.“ PROSTOR Univerzum je prostor ispunjen medijem (Prana, Eter). Unutar prostora uočavamo tri specifična stanja medija: submaterija (elementarna Prana), materija (svijet atoma i molekula) i super materija (Crna rupa). SUBMATERIJA je Prana ( "Eter", "božanska energija", "životna sila", "bitno načelo", "životna energija"), medij od kojeg je sačinjen nama poznati i nepoznati Univerzum. Unutar medija (submaterija) usljed kretanja tvori se materija i supermaterija. DINAMIKA je kretanje submaterije i ima za posljedicu stalno pretvaranje u materiju i obrnuto. Osobenosti dinamike su dvije vrste kretanja: Pravocrtno kretanje je direktna posljedica raspadanja centralne super materije (crne rupe na početku) i uzrok je širenja Univerzuma. Vrtložno kretanje stvara torusne vrtloge i uzrokuje stvaranje materije i na kraju supermaterije. MATERIJA je drugo stanje medija, a čine ga vrtlozi submaterije raznih veličina, (subatomske čestice, atomi, molekule, sunčevi sustavi i na kraju galaksije u kojima se formiraju supermaterije.) SUPERMATERIJA je treće stanje medija (crna rupa), kada je submaterija maksimalno sabijena i sa gustoćom oko 1,15×1038 kg /m3 U životnom ciklusu dijela Univerzuma (područje vrtloga crne rupe), očituju se dva krajnje specifična trenutka: SINGULARNOST NA POČETKU (početak ciklusa pretvaranja submaterije u materiju) SINGULARNOST NA KRAJU (početak raspadanja supermaterije u submateriju)

04.06.2018.

SINGULARNOST, VELIKI PRASAK

SINGULARNOST NA KRAJU je beskonačno mali trenutak na samom kraju sabijanja prije Velikog praska i početka širenja! VELIKI PRASAK! obično mislimo da se dešava kao eksplozija u kojoj se cijela masa u djeliću sekunde raspadne. Ali crne rupe se raspadaju postupno sloj po sloj. Najlakše ćemo shvatiti ako usporedimo sa ljuštenjem jabuke sloj po sloj, sve do sredine. To ljuštenje ili postupno smanjivanje crne rupe trajat će i kad se već formira novi vrtlog za koji se sa sigurnošću može pretpostaviti da će biti nova supermaterija (Crna rupa). SINGULARNOST NA POČETKU je beskonačno mali trenutak nakon Velikog praska, kada je većina submaterije bila super materija (crna rupa) a prostor u svom najspecifičnijem obliku tj, baskonačno sabijen. Kako submaterije u okolini i u samom vrtlogu ponestaje, vrtlog se smanjuje se sve do trenutka kada pritisak submaterije u vrtlogu nije dovoljan da održi kompaknost supermaterije i tada počinje obrnuti proces, pretvaranja supermaterije u submateriju. Dakle singularnost na početku i singularnost na kraju nikad se ne dešavaju na istom mjestu u prostoru! Bitno je shvatiti da singularnost na početku i singularnost na kraju ne određuje ni prostor ni vrijeme! Međutim, singularnost na kraju neposredno prethodi singularnosti na početku, u prostoru i vremenu, kada počinje ljuštenje, odvajanje submaterije sa površine „crne rupe“.

06.09.2012.

DINAMIKA UNIVERZUMA

DINAMIKA Kada se počne raspadati supermaterija, "ljuske" submaterije sa njene površine se odvajaju težeći svojoj elementarnoj veličini, udaljavaju se radijalno u svim pravcima. Gustoća oslobođene submaterije se smanjuje sa kvadratom udaljenosti. Tek kada se odvoje ljuske prvog sloja mogu se odvajati ljuske drugog pa trećeg sloja ... i tako kroz desetke milijardi godina. Dakle to nije eksplozija onakva kakvu mi poimamo već postupno odvajanje nivoa za nivoom. Kako sva materija od prethodnog ciklusa ipak nije pristigla, dolazi suprotnog smjera, na mjesto okupljanja već i dalje pristiže, ona uzrokuje ponovno vrtloženje submaterije i započinje novi ciklus. Kao prvo se formiraju mali vrtlozi i nastaju subatomske čestice (npr. božja čestica - BOZON). Novooformljeni vrtlozi pod stalnim pritiskom submaterije koja se ljušti sa raspadajuće supermaterije, nastavljaju se ponašati po pravilima vrtložnog kretanja u torusu, rastu dok ne postanu atomi (prve mini crne rupe), molekuli (materija), sunčevi sustavi, zvijezde, galaksije i u njima SUPERMATERIJA „crna rupa“ (SINGULARNOST NA KRAJU SVEMIRA). Osobenost tih vrtloga je kompaktnost i stabilnost sve dok ima dovoljno submaterije koja održava i hrani vrtloge. Ova pojava podrazumijeva da postoji više super materija formiranih na različitim mjestima i u različitim fazama razvoja. Samim tim možemo reći da postoji više ciklusa u ovom trenutku i da je Univerzum mnogo veći nego što današnja znanost pretpostavlja. Najmanji vrtlozi za koje znamo da postoje su subatomske čestice. U intervalu između singularnosti na početku i singularnosti na kraju, uočljiv je poseban trenutak kada se neki od vrtloga dovoljno poveća da u svom centru formira jezgru (PROTON) najekstremniji oblik materije - mikro supermateriju. Kada vrtlog jedne subatomske čestice sa formiranom jezgrom zarobi vrtlog ili se formira novi vrtlog unutar njegovog torusa, nastaje novo stanje vrtloga koje definiramo kao ATOM. Sabijena submaterija u centru vrtloga je PROTON te u njemu manji zarobljeni vrtlog ELEKTRON. Koncentracija submaterije na ivici vrtloga elektrona i koncentracija submaterije u toj orbiti atoma su jednake. Isto pravilo važi i za koncentraciju submaterije na ivici vrtloga atoma i na tom mjestu u vrtlogu molekula. Mogućnost prihvaćanja i sabijanja submaterije u centru je neograničena i direktno ovisi od veličine vrtloga. Kada se vrtlog atoma dovoljno poveća te uhvati još jedan drugi manji vrtlog, postaje atom s većom atomskom težinom. Povećanje vrtloga atoma je kontinuirano tako da atomi nemaju konstantnu masu, već se ona kreće između graničnih vrijednosti koje se prepoznaju sa svakim novim uhvaćenim vrtlogom. Kada dva ili više vrtloga atoma stvore jedan veći vrtlog bez da su izgubili svoje vrtloge nastaje nova tvorevina višeg reda, MOLEKULA (materija). Vrtlozi molekula obično sadrže atome različitih veličina. Proces se nastavlja i nastaju tijela koja poznajemo: planete, sunčeve sustave, galaksije. MOLEKULA je najmanji dio čiste kemijske tvari koja posjeduje ista kemijska svojstva i građu kao i sama tvar, građena je od dva ili više atoma. Ova danas važeća definicija molekule bez teorije vrtloga ne može objasniti veze među atomima.

06.09.2012.

GRAVITACIJA??? UZROK ILI POSLJEDICA?

Iz prethodnog je očigledno da nigdje ne postoji bilo kakvo privlačenje! Dakle, pogrešno je mišljenje da je gravitacija privlačna sila! Iz istog proizlazi da u Univerzumu NE postoji sila koja se ponaša privlačno na bilo kom nivou organiziranja submaterije ili materije. Jedino postoji pritisak submaterije koja nadolazi od raspadajuće supermaterije (crne rupe) na ivice svakog vrtloga, bilo kojeg nivoa. Proces raspadanja naše super materije u submateriju traje još uvijek. Sve materijalne tvorevine nastale unutar ovog procesa su pod stalnim pritiskom submaterije. Kod vrtložnog kretanja u torusu se očituju ka centru torusa a kod pravocrtnog u pravcu kretanja. Ajnstajnov zakrivljeni prostor je vrtložno kretanje submaterije u torusu a „Crne rupe“ nisu nekakvi tuneli ka drugim dijelovima univerzuma već najekstremnije stanje, supermaterija. U Univerzumu ne postoji sila koja se očituje privlačno. Ono što danas zovemo gravitacijsko polje u stvari je vrtlog (torus) i nedostajući element u Njutnovoj postavci. Prema tome, gravitacija je posljedica različitih brzina kretanja submaterije! Kako se približava centru vrtloga, ima sve veću kutnu brzinu (povećanje kutne brzine je analogno gravitacionom ubrzanju). Zarobljeni manji vrtlog ima istu kutnu brzinu na spoljnom rubu kao i submaterija matičnog vrtloga koji ga je uhvatio, na toj udaljenosti od centra matičnog vrtloga. Jedanput uhvaćen manji vrtlog nastavit će da se asimptotski približava centru matičnog vrtloga dok ne postane sastavni dio materije u centru. Brzina pravocrtnog kretanja submaterije u Univerzumu je 7,9 km/sec. U torusima tj. u kružnom kretanju, submaterija ima istu brzinu kao i kod pravocrtnog kretanja, što se u vrtlogu očituje povećanjem kutne brzine. To kutno ubrzanje je analogno gravitacionom oko 9,80 ms-2. Posljedica je da svi manji vrtlozi slijede spiralno kretanje submaterije u matičnom vrtlogu. Vrtlog može uhvatiti manji vrtlog ako mu se veličina toliko povećala da između orbite prethodno uhvaćenog ili formiranog vrtloga i ruba matičnog vrtloga ima dovoljno prostora za orbitiranje novog vrtloga.

13.03.2007.

FIBONACCIJEV NIZ

Algoritam po kojem se dešava svaki vrtlog u Univerzumu je već odavna poznat i definiran kao: Fibonnacijev niz se često povezuje i s brojem zlatnog reza fi (phi, φ), ili brojem kojeg mnogi zovu i "Božanskim omjerom". Dio Fibonaccijevog niza, 2, 3, 5, 8, podijelimo svaki sljedeći broj s njemu prethodnim, dobiveni broj težit će broju 1,618 (3/2=1,5; 5/3=1,67; 8/5=1,6; ...; 39088169/24157817=1,618034). Broj 1,618 jest broj fi. Odnosi mjera kod biljaka, životinja i ljudi, sa zapanjujućom preciznošću se približava broju fi. Spiralne putanje submaterije u vrtlogu određene su brojem fi (phi, φ).

13.03.2007.

VRIJEME

Vrijeme je niz beskonačno malih intervala iz dinamičkog dešavanja univerzuma od kojih je samo jedan stvarnost, trenutak sadašnjosti. Taj beskonačno mali interval dešavanja je slika stanja Univerzuma u jednom beskonačno malom trenutku. Prema Leibnizu i Kantu, vrijeme je samo dio čovjekovog intelektualnog aparata, način na koji ljudska svijest percipira i tumači memorirane slike proteklih dešavanja koje su pohranjene u našim umovima ili negdje drugdje te ih koristimo da shvatimo zakonitosti po kojima se dešava Univerzum. Možemo reći da je vrijeme svedeno na taj jedan beskonačno mali trenutak te da kao fizička veličina ne postoji. Memorirane slike budućih dešavanja još uvijek ne postoje ali na osnovu uočenih memoriranih zakonitosti možemo približno točno odrediti bliska buduća dešavanja.

13.03.2007.

CONFIRMATIONS

Potvrda postojanja submaterije i posljedicama njene dinamike su dešavanja na našoj planeti i oko nje: Kretanje omotača jezgre i same jezgre, Kretanje kontinentalnih ploča Zemlje, Kretanje vodenih masa, Kretanje zračnog omotača, Trabanti i njihovo kretanje u vrtlogu zemlje, Mjesec, Trojanci Kretanje omotača i jezgre također zadržava isti smjer kretanja kao i smjer obrtanja matične mase. Gustoća se povećava sa približavanjem centru. U centru se stvaraju molekule raznih elemenata te zbog velike gustoće submaterije (očituje se velikim temperaturama i pritiskom), tečni dio probija ohlađeni omotač tj. Koru izlazi na površinu, hladi se. Od lakših molekula tvori se plinski omotač i vodene mase a od Lave (tečni dio), koju čine složenije molekule, u procesu hlađenja (otpušta višak submaterije) nastaje zemljina kora. Kora je sačinjena od tektonskih ploča (površina zemlje) nastale hlađenjem Lave sastavljene od težih molekula. Kreću se u smjeru jugozapad - sjeveroistok u pravcu obrtanja zemlje zbog nagnutosti osi zemljine vrtnje, pod kutom 11.3 °u odnosu na okomicu sunčeve ravni. Nagnutost zemlje je posljedica nejednake debljine ohlađene mase i nije konstantna, već se stalno mijenja. Konstantni pritisak submaterije vrtloga na koru zemlje stvara velika naprezanja i rezultira povremenim smicanjem ploča (zemljotresi). Stalni pritisak submaterije u vrtlogu zemlje na tektonske ploče i pogotovo udari nastali nakon smicanja rezultiraju sve većem i bržem naginjanju ohlađenog dijela, dok je os vrtnje vrtloga i tečnog dijela ispod omotača i dalje okomita na horizontalu sunca. Polove vrtloga smo uočili i locirali i nazivamo ih magnetni polovi! Vodene mase se također pod utjecajem vrtloga zemlje kreću u smjeru jugozapad - sjeveroistok ali zbog čvrstih dijelova zemljine površine globalni pravac kretanja se uočava tek na većim vodenim površinama te kao posljedica nastaju vodene struje koje zaobilazi dominantne krute dijelove površine. Zračni omotač je najbolji pokazatelj! Zračne mase su najbrže u višim dijelovima zračnog omotača i naravno kreću se u smjeru jugozapad - sjeveroistok mnogo brže nego površina naše planete. U nižim dijelovima zračnog omotača zbog nejednakih kutnih brzina vrtloga zemlje od ekvatora ka polovima, formiraju se vrtlozi sa tendencom kretanja ka magnetnim polovima (orkani, tornada, monsuni)! Zbog specifičnosti torusnog oblika, oko magnetnih polova uočljiva je aurora ili polarna svjetlost. Trabanti (sateliti, meteori, asteroidi...) se kreču u torusnoj ekvatorijalnoj ravni. Kako je os obrtanja površine zemlje nagnuta u odnosu na os torusa (vrtloga zemlje) u kojem je naša planeta, trend kretanja je u smjeru jugozapad - sjeveroistok pod uvjetom da su sastavni dio zemljinog vrtloga. Svi imaju tendenciju obrtanja oko svoje osi ovisno o veličini. Mjesec je najveći i najinteresantniji trabant zemlje. Shodno teoriji vrtloga, između zemlje i mjeseca ne postoji privlačna sila. Što znači da ne stoji danas važeća teorija da je mjesec uzrok mnogih dešavanja na zemlji (plima - oseka itd.). Plima i oseka su posljedica kruženja submaterije u vrtlogu oko zemlje i činjenice da je zemlja nagnuta te je u tijeku 24 sata čvrsti dio izložen različitim pritiscima submaterije u zemljinom vrtlogu. Ostali sastavni dijelovi našeg sunčevog sustava (Asteroidi, Meteori i dr.), nisu mogli nastati kako su nastale planete, jer imaju nepravilne oblike i različiti sastav. Kako se nalaze u velikom broju (meteorski pojas oko Sunca, meteorski prstenovi oko planeta, trojanci) to su većinom nastali unutar našeg sustava i to raspadom nekog prirodno formiranog sfernog tijela tj. planete. U prostoru sunčeve ravni gdje je sada meteorski pojas između Zemlje i Jupitera po redoslijedu razvoja našeg sustava trebala bi postojati planeta veća od Zemlje a manja od Jupitera. Najvjerojatnije da su Meteori i Asteroidi nastali raspadanjem te planete. Moguće je da Mars i naš Mjesec nisu nastali onako kako su nastale planete našeg sunčevog sustava. U mnogo čemu odudaraju od pravila prirodnog nastajanja planeta. Najvjerojatnije da su oba mnogo stariji i od našeg sunčevog sustava!

13.03.2007.

ŽIVOT

Život, - I doista, nepoznanica koja je kroz povjest zaokupljala maštu čovjeka i do dan danas je ostala tajna samo zato što nismo uočili i definirali medij unutar kojeg se dešava sve u univerzumu. Taj trenutak kad od nebitka nastaje bitak, suštinski je jednostavan proces. U nepostojanju objašnjenja, skloni smo vjerovanju da je sve iniciralo neko ili nešto nadnaravno, močno, neobjašnjivo. A to nešto ili neko je dinamika kretanja submaterije u univerzumu. Svi torusi, kada su dovoljno veliki, odnosno kada dostignu dimenzije od nekoliko nanometara (molekule) te kada imaju „električni naboj“ (koji nastaje usljed pritiska submaterije u vrtlogu i osobine stanica da zadržavaju određenu količinu unutar svoje ovojnice) postaju pretpostavka bitka. Slično se dešava u našoj okolini samo drastičnije. Naime, nakupine vodene pare tj. oblaci u atmosferi zadržavaju određenu količinu submaterije vrtloga zemlje. Kada se količina submaterije u oblacima poveča toliko da je molekuli vodene pare u oblacima ne mogu zadržati, višak se prebacuje na susjedne oblake ili na površinu zemlje! Kod svih živih bića pa tako i kod čovjeka stanice su pod stalnim pritiskom submaterije vrtloga u kojem je naša planeta. U stanicama se zadržava određena višak submaterije u odnosu na okolinu van membrane stanice. Upravo ova osobenost stanice omogučava prijenos signala u živcima i pri pokretanju fiz. procesa u mišićima te u receptorima svjetla, zvuka, dodira i u žljezdanim stanicama. SINOATRIJSKI ČVOR, je sačinjen od grupe specijaliziranih stanica u posebnoj ovojnici postavljenih u zidu desne pretkomore srca, zahvaljujuči OVOJNICI, Sinoatrijski čvor može akumulirati određenu količinu submaterije. Na ovojnici postoje vrata "koja se doslovce mogu otvarati i zatvarati", koja imaju zadatak da propuštaju nakupljenu submateriju. Otvaranje vrata po potrebi reguliraju centri iz kičmene moždine i mozga. To mjesto tj, vrata života, je direktno povezano sa živacem koji višak submaterije iz Sinoatrijskog čvora sprovede do pobudnih mjesta u mišičima srca. Sl. 6 Sinoatrijski čvor Vrata života će biti spremana propustiti akumuliranu submateriju iz Sinoatrijskog ćvora tek kada kompletan proces formiranja organizma bude završen. Prvi poticaj koji izađe iz Sinoatrijskog čvora pobuđuje rad srca i organizam počinje samostalno živjeti. To je trenutak kada zametku u jajetu, zametaku u materici, počinje kucati srce i kad NEBITAK postaje BITAK. Spoznaja da je cjelokupan život iniciran i određen kretanjem submaterije i materije, demistificira postojanje života. A život po svemu nije povlastica naše planete, već se vjerovatno dešava širom univerzuma. Gdje god su se ostvarili uvjeti, isti ili približni, bio je, sada je i bit će. A trajati može i duže ovisno od uvjeta na matičnoj planeti na kojoj je nastao pa i od sunčevog sustava. Napredan život (poput našeg) može postojat mnogo duže jer je na vrijeme razvio aparate za prenos informacija (DNK) sa jednog planeta na drugi planet, sa jednog sučevog sustava na drugi sunčev sustav i sa jedne galaksije na drugu galaksiju.


Gravitacija - Temeljna Teorija svega!
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Konačna istina
Da li je aktuelna teorija gravitacije u skladu sa vazećom teorijom Velikog praska?

Tvrdnje
Tesla je shvatio!

Link
http://temeljnateorijasvega.blogspot.hr/

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12786

Powered by Blogger.ba